Hasan Zahirović: Češki glumac bosanskih korijena

Hasan Zahirović je glumac, teatrolog i prevodilac porijeklom iz Brčkog. Na pitanje šta tenutno radi kroz šalu kaže da bi lakše odgovorio ukoliko ga pitamo šta ne radi.

Predajem online formom, koja me baš umara. Ko zna koliko dugo će nam škole biti zatvorene. Trenutno prevodim nekoliko savremenih čeških romana za sarajevski časopis Život. Nasreću samo odlomke jer bi mi trebao godišnji odmor da sve završim. U glumačkom životu meditiram jer su pozorišta već duže zatvorena. Nasreću ubrzo počinjem sa novim probama jer za
glumca nije dobro da „hrđa“ i da je na čekanju. Skoro svaku slobodnu minutu provodim u prirodi i trudim
se da posjetim i najmanji češki brijeg, zbog zdravlja, kondicije, radoznalosti. Ko zna, možda ću jednog
dana da pišem o svom češkom putešestvijanju. Inspiracije nikada nije dosta.”

Hasan kaže kako je oduvijek želio da radi i razmišlja na jeziku koji mu nije maternji. Njegov put do Češke je zanimljiv, prije nego je otišao u Češku inspiraciju je pokušao pronaći i u nekim drugim zemljama.

U Češku sam došao dobrovoljno 2006. godine. Imao sam posao u Sarajevu i Zenici, ali dugo sam se
bavio mišlju da nastavim postdiplomska studija negdje drugdje u tuđoj zemlji, imao sam snažnu potrebu
da dokažem nešto drugo. Uvijek sam želio da razmišljam i radim na jeziku koji mi nije
maternji. Radio sam nešto kraće u Americi i Švedskoj… U Americi sam znao da mi fali sijeda i
depresivna Evropa, te da ne mogu da živim u zemlji koja ima najstariju stogodišnju zgradu, gdje ljudi
nisu suštinski osviješteni, niti su gladni duboke spoznaje. U Švedskoj mi je falilo topline, za Bosnu znam
da se uvijek mogu vratiti… Bosna je majka. Svi vas mogu napustiti, ali majka nikada neće jer ste dio
njene utrobe. To je poveznica na cijeli život.

2000 i neke sam počeo sarađivati sa Češkom ambasadom u Sarajevu i tadašnja ambasadorica Irena
Gӧtzová mi je ponudila besplatan ljetni kurs češkog u Olomoucu. Poslije kursa sam znao da se u BiH ne
vraćam i da nastavljam studije u Češkoj. Oprostio sam se na Perzijskom koledžu, gdje sam radio kao
pedagog,isto tako u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Nasreću ugovor za seriju Crna hronika
nisam tada ni produžavao. Nisam se nikada pokajao jer su me Češi srdačno prihvatili, sva vrata su mi
širom otvorili. Radim na univerzitetu, bio sam godinama šef katedre, radio sam u nekoliko teatara i
trenutno sam već petu godinu u angažmanu u praškom teatru D21… Češka je za pozorištarce i
umjetnike općenito obećana zemlja. Temperament je Čehe zaobišao, nisu nimalo konfliktni, tako da mi
njihova mirnoća u burnim poslovima koje radim jako odgovora… Ovdje sam se (skoro) u potpunosti
realizirao.

Prije odlaska u Češku imao je priliku da radi u Bosni, pitali smo ga da li Bosna može biti inspiracija jednom umjetniku?

Umjetnik uvijek polazi od sebe i iz sebe. Otkriva i razotkriva svoj unutrašnji svijet i stanja, te ga pokazuje
u onolikoj mjeri koliko to želi i zna. U svakom od nas su duboko usađeni prvi mirisi, prvi koraci, dodiri…
iako ponekad morate da odete daleko od svoga, puno daleko, da shvatite koliko ste se samo tome
svemu približili. Ja nisam nikada bio bliži svojoj rodnjoj grudi nego ovih posljednjih godina u Češkoj.
Nema lika, koji sam igrao, a da nisam u njega nešto bosanskog unio.

Hasan Zahirović je cijenjena i uspješna osoba, Česi ga posebno vole zbog njegovog rada o Čapeku, a prošle godine je nagrađen prestižnom medaljom Karela Čapeka. Šta ga to privlači u djelima Čapeka pročitajte u nastavku.

Čapekom se bavim posljednjih petnaestak godina, doduše nakon doktorskog studija intenzivnije. Česi
me zovu čapkologom i pridavaju mi i neke druge atribute. Sve je to lijepo, hvala im, ali Čapek mi je prije
svega uljepšao život. Upoznao sam toliko zanimljivih ličnosti, posjetio tajnovita mjesta, obradio različite
teme, pripremio predavanja, prevode i izložbe. U njegovim djelima me bavi ta težnja za traženjem
absolutne pravdivosti i istine. Tražio ju je u običnim ljudima, u svakidašnjim poslovima. Bio je vizionar.
Predvidio je mnogo stvari. Sa bratom Josefom je dao svijetu i riječ robot. Volio je spoznaju što se može
najviše čitati u njegovoj neotičkoj triologiji o običnim ljudima. Reagovao je svojim pisanjem uvijek sa
mjerom i na vrijeme. Bio je izvrstan novinar i nije nikada manipulisao. Čapek me privlači i svojim
zanimljivim životom. On i njegova famelija su živjeli jako pošteno. Nisu nikada ostavili svoj narod, borili
se otvoreno protiv fašističke okupacije, mogli su da napuste zemlju, ali nisu to uradili. Karelov brat Josef
Čapek se nažalost nije nikada ni vratio iz konecentracionog logora.

Njegov posao (poslovi) je jako zanimljiv a nas je zanimalo šta je to što najviše voli u svom poslu?

Slobodu bivstovanja. Da radim ono što volim, to što sam ja. Uspio sam uvijek da se izborim za to svoje.
Ipak radim specifičan posao koji je svojstven nama „odabranima“, kako bi jedan moj profesor uobičavao
reći. U teatru ste uvijek na početku, uvijek proučavate nove tekstove, radite sa novim režiserima, u
svakoj ulozi kopate po sebi i pokušavate da pokažete nekog novog sebe, otkrivate neki skriveni talent.
Imate nekoliko života i kao mačka, uvijek ste spremni da skočite na noge kad god i kako god vas drugi bace.

To je isto i igranjem predstava, na sceni to funkcioniše u danom trenutnku i magija nakon aplauza
prestaje. Ili ste uspjeli ili ne. Nema povratka. Ta borba dokazivanja me nasreću još uvijek ne popušta…
To je isto i kod ostalih poslova, trudim se da otkrijem zanimljive autore kad prevodim, da pišem
zanimljive tekstove, da budem dobar predavač i da motivišem studente ka istraživanju i permanentnom
učenju jer kad im predate ljubav, zavoliće i to štivo, kojem se mogu cijeli život vraćati.

U danima laži odvratnih predizbornih kampanja,od Hasana smo zatražili poruku podrške i motivacije za sve mlade ljude, jer ta poruka od uspješnih ljudi kao što je Hasan, mnogo znači.

Pokušajte da otkrijete što više SEBE. Svi smo mi multitalenti, samo je pitanje koliko radimo na tome, da
otkrijemo sve što se krije u nama. Ne smijemo biti lijeni, moramo razvijati vlastite sposobnosti. Samo tako
možemo pomoći i društvu. Ja sam apolitičan i uvijek sam znao da svijet politike ne razumijem. Nisam
nikada ni glasao, ne kažem da je to ispravno, ali nisam htio da budem dio nečega čemu ne razumijem.


Život je prekrasan ukoliko se potrudimo da ga sadržajno napunimo. Lijeka ima ukoliko vjerujemo da liječi.
Zato ne čekajte, dragi moji mladi, na neko drugačije sutra, koje će vam neko drugi ponuditi. Ne čekajte
na neku promjenu od strane drugih. Počnite da radite na sebi već danas, jer ukoliko vi budete sretni i
vaša okolina će da bude još sretnija. Promjena je u svakom od vas.

Komentariši