Samoća kao lijek: Život uz koze i Sokrata

Izet Dedić koji živi nedaleko od Brčkog tačnije u podnožju Majevice između sela Rašljani i Maoča, smisao života pronašao je u prirodi i svojim kozama koje ga hrane i u kojima je pronašao svoj mir. Ljepše mjesto za življenje kaže ne može zamisliti. Izet je kozar, voćar ali i filozof. Kada ga pitate da vam se predstavi on će vam citirati Marka Aurelija koji kaže da čovjeka karakteriše um, duša i tijelo a ime čovjek uvijek može promijeniti ako mu se ne sviđa. Gazi 76-tu a bicikl planira voziti do stote. Planira se i oženiti ali u 90 toj godini, kako kaže pet minuta prije smrti.
Izet voli sve životinje i s njima se najviše druži, prezire nerad. Kaže da je svaki posao dobar ukoliko čovjeka spašava od najmanje tri zla: dosade, oskudice i od grijeha. Ipak naglašava da nije samo fizički posao važan, već treba raditi i na sebi.

Dvije knjige sedmično

Izet voli da čita a čita kaže sve što mu dođe pod ruku. Svoju vezu sa svijetom održava pomoću jednog radija ali i knjiga. Knjige su najbolji prijatelj a on uspije svake sedmice da pročita dvije knjige. Bez knjiga kaže osjeća se siromašno i usamljeno. Zbog toga u razgovoru sa ovim čovjekom uvijek možete čuti citat nekog poznatog književnika ali i dobar savjet kojim vas Izet počasti na kraju razgovora. Bez lažne skromnosti kaže da sebe svrstava u prirodno dobre ljude. Ne žudi za materijalnim bogatstvom i jedino mu je važno kada učini neko dobro prema ljudima, životinjama pa čak i biljkama. Priznaje kako je jedino grub prema komarcima.

Komentariši